Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru oslikan je za nepunih godinu i po. Tradicionalna fresko-tehnika koja je korišćena bila je zapostavljena na našim prostorima gotovo 300 godina. Ukupna površina za oslikavanje hrama je oko 4.800 kvadrata, a poređenja radi, Dečani, koji su približne unutrašnje površine, oslikavani su punih 16 godina.
Freskopisci na oslikavanju Hrama Svetog Jovana Vladimira poslednjih mjeseci radili su skoro danonoćno kako bi do osvećenja 25. septembra posao bio priveden kraju.
Freskoslikar Atanasije Radović, koji se 30 godina bavi ovim odgovornim i zahtjevnim poslom, kaže da je poslednjih decenija mitropolit Amfilohije potencirao na obnovi i tradiciji, pa tako i na povratku fresko tehnike što se tiče crkvenog slikarstva, živopisa.
– Hramovi u Podgorici i Baru oslikani su u tradicionalnoj fresko tehnici, na svježem krečnom malteru. To je drevna slikarska tehnika, teška, složena i skupa, koja je mnogo vremena bila zapostavljena. Kreč treba da bude star minimalno četiri godine, i što je stariji to je bolji. Imali smo ogromnu sreću, našli smo kreč star preko 40 godina u nekadašnjoj krečani kod Spuža, gdje se danas vadi mermer. Na veoma kvalitetnom kreču oslikana je ogromna površina izuzetno trajnom freskom, koja je vječna, ne može da izblijedi, vremenom može samo da dobije na kvalitetu. Inače, sazrijevanje freske traje do 200 godina. Ta pitomost koju freska vremenom dobija ne može nijedan druga slikarska tehnika da postigne – kaže glavni freskopisac hrama Sv. Jovana Vladimira.
Prema njegovim riječima, od maja prošle godine na oslikavanju je radilo nekoliko ekipa.
– Moja ekipa, sa Vukom Dabetićem, izuzetnim slikarom i živopiscem, uradila je oko 80 odsto. Na oslikavanju hrama radili su izvanredni slikari, Miloš Janićijević, Damir Mladenović, Boris Markuš, koji su oslikali određene zasebne cjeline hrama. Svaki čovjek ima svoj stil, i s obzirom na to da različiti rukopisi, koliko god su dobri, mogu da naruše likovni sklad, ovdje se to srećom nije dogodilo. Ne postoji na svijetu nijedna crkva, u kojoj je toliki prostor oslikan u fresko tehnici. U skladu je sa zanimljivom i originalnom arhitekturom čuvenog arhitekte Peđe Ristića, osmišljen lijep ikonografski program, tematika koja je predstavljena na svodovima, zidovima hrama. Polazišna takča u kupoli hrama na visini od 40 metara oslikana je scenom vaznesenja Gospodnjeg umjesto Pantokratora koji se najčešće slika u kupoli, ali to ima svoje teološko značenje – ističe on, i dodaje da je zadatak slikara da u poeziji boje i oblika pokuša da na simboličan način predstavi sliku carstva nebeskoga, na jedan liturgijski, teološki, bogoslovski način.
– Na nama živopiscima je ogromna odgovornost da naraštajima koji će doći za mnoge vjekove taj živopis bude ogledalo Jevanđelja u boji, da ljudi, vjernici, uspiju da spoznaju suštinu Hristove propovijedi i njegove žrtve, njegovo vaskresenja, vaznesenja. Na tako javnom objektu gdje se događa izložba kroz vjekove, gdje se ljudi Bogu mole, da prenese bogoslovski, istorijski smisao i likovnu ljepotu. To je ogroman zadatak, i pred Bogom i pred narodom. Ali, to je i privilegija, za jednog slikara to je sreća nad srećama. Da sam se rodio prije 30, 40 godina, tu sreću ne bih imao.
Odmah po osvećenju treba oslikati još oko 800 kvadrata kaže on.
– Nije prioritet oslikati svaki kvadratni metar nauštrb kvaliteta. Nakon osvećenja treba da oslikamo dvije apside u prizemlju sa sjevera i juga, i dvije galerije. To su dva zasebna prostora.
Radović je oslikavao mnoge crkve još od perioda kada je studirao u Atini.
– U Grčkoj sam završio Bogoslovski fakultet, a akademiju sam završio na skeli, i još uvijek sam na skeli. Oslikao sam dio živopisa hrama Vaskresenja u Podgorici, hrama Svetog Save u Beogradu, Crkvu sv. Dimitrija u Kosovskoj Mitrovici, Hram Svete Trojice u Šapcu. Živopis, slikarstvo u Hramu Sv. Jovana Vladimira nema nikakve veze sa kopiranjem i imitacijom starih uzora, već se radi o jednom originalnom likovnom ostvarenju. Kakav je njegov kvalitet, da li ga sadrži, to će vrijeme i ljudi suditi. Oslikani Hram Sv. Jovana Vladimira, u milenijumu svjedočanstva, nešto je novo u savremenom živopisu, a potpuno u skladu sa tradicijom i kanonima – kaže on.
Freska Bogorodice, oslikana u oltarskoj apsidi, na prostoru od oko 80 m2, koja potvrđuje vještinu i umijeće freskopisaca, impoznatna je. To je divna tema „Bogorodica šira od nebesa”, kaže on, gdje je oslikano poprsje presvete Bogorodice sa Gospodom u medaljonu koga drži u naručju.
– Kakva je to tajna, čudo nepojmljivo, da je najveća među ženama u svojoj utrobi smjestila onoga koji je stvorio svu vaseljenu, koji je stvorio sva nebesa i zato se zove „šira od nebesa”. Ona je obujmila tvorca neba i zemlje. Kažu mi ljudi kad uđu u crkvu da imaju utisak kako ih Bogorodica grli svojim raširenim rukama. Postoji ta uzajamnost sa likom – kaže Radović.D.S
Oslikana scena silaska Svetog duha na apostole
Jedna od tema je Silazak Svetog duha na apostole koja je oslikana u priprati hrama. Ono što je arhitektonski karakteristično kod Hrama Svetog Jovana Vladimira jeste što ima pripratu, ulazni dio u glavni hram. Primjera radi, hram u Podgorici nema pripratu.
– Zanimljivo je da je priprata sa čitavom kupolom. U tom kupolnom ogromnom prostoru oko 200 m2 oslikana je scena silaska Svetog duha na apostole, i u nastavku na vertikalnim zidovima oslikani su ravnoapostolni svetitelji, odnosno svi zemaljski narodi prikazani kroz svoje svetitelje koje su ti narodi iznjedrili. Naslikano je oko 130 svetitelja na jednom i 130 svetitelja na drugom zidu. Osim 260 svetitelja, naslikani su, po mojoj ideji, sa kojom se složio mitropolit Amfilohije, preteče, veliki ljudi koji su narode pripremali za dolazak spasitelja svijeta, veliki filozofi Aristotel, Platon, Sokrat, Konfuči, Mahatma Gandi, jer je njihov značaj nemjerljiv. Naslikan je čak jedan Indijanac, predstavnik naroda, koji je, nažalost, iskorijenjen sa svojih prostora, a taj narod nosi neviđenu duhovnost – kaže Radović.